CONFIRMED: Hrvatski startup rmbug osigurao 400 000 eura pre seed investicije za rjesavanje sigurnosnog problema koji nitko nije htio rijesiti

rmBug, hrvatski startup koji su osnovali Mario Đanić i Luka Kladarić, osigurao je 400.000 eura pre-seed investicije od fonda Silicon Gardens i poduzetnika Damira Sabola, suosnivača Iskona, Microblinka i Photomatha – koji je Google preuzeo 2023. godine u najvećem tehnološkom exitu u Hrvatskoj do danas.

Tvrtka rmBug razvija alat koji rješava jedan od najčešćih, a istovremeno najviše zanemarenih sigurnosnih problema u softverskim tvrtkama – nekontroliran i nevidljiv pristup produkcijskim bazama podataka. Pristup bazama podataka za developere i dalje uglavnom funkcionira na dijeljenim lozinkama koje kruže Slackom, dobivaju se prvog radnog dana i nikad se ne mijenjaju – jer je netko jednom pokušao i srušio produkciju. Posljedično – gotovo nitko ne hakira baze podataka već se prijave s lozinkom koju svi već znaju.

Posljedice su uvijek iste: tri inženjera dijele jedan set korisničkog imena i lozinke za produkcijsku bazu, netko napusti tim i nitko mu ne ukine pristup, audit log postoji ali ga nitko ne čita. Nešto krene po krivu i pitanje je uvijek isto: tko je bio unutra, što je napravio i kada? U većini tvrtki na to pitanje nitko ne može odgovoriti.

Proizvod je trenutno u fazi validacije s prvim design partnerom: Sofascore, globalna platforma za sportske podatke, koristi rmBug u pilot-projektu s inženjerskim i support timovima na stvarnom produkcijskom prometu. Fokus je na upotrebljivosti – kako inženjeri i support djelatnici stvarno rade s alatom svaki dan – prije launcha rmBuga 31. ožujka i akvizicije većeg broja korisnika.

Platforma YouTube suočava se s novim problemom: eksplozijom AI-generiranog sadržaja za djecu koji je netočan, zbunjujući — pa čak i opasan. Na prvi pogled riječ je o edukativnim videozapisima, no stvarnost je daleko zabrinjavajuća.

“Edukacija” koja može biti opasna

Primjeri iz prakse pokazuju koliko problem može biti ozbiljan: djeca u videima voze bez sigurnosnog pojasa ili hodaju po cesti, bebe se “uče” jesti cijelo grožđe ili med (što može biti opasno), pogrešne informacije o geografiji (izmišljene savezne države SAD-a)i zbunjujući vizuali koji narušavaju osnovno razumijevanje svijeta. Takav sadržaj ne samo da dezinformira — već može potaknuti rizično ponašanje kod djece.

Problem industrijskih razmjera

Prema procjenama oko 21% sadržaja u YouTube feedu može biti AI niske kvalitete, neki kanali objavljuju i do 50 videa dnevno, a
tisuće videa nastaju u samo nekoliko mjeseci. Drugim riječima količina sadržaja nadmašuje mogućnosti kontrole.

Zašto su djeca posebno ranjiva?

Stručnjaci upozoravaju da mala djeca uče imitacijom, teško razlikuju točno od netočnog i formiraju osnovne kognitivne obrasce.
Prema istraživačima poput Kathy Hirsh-Pasek i Dana Suskind AI dezinformacije mogu narušiti razvoj mozga, stvaraju “lažne uzročno-posljedične veze” i mogu usporiti proces učenja. Ovaj fenomen neki nazivaju čak i “zastojem razvoja” uzrokovanim sadržajem.

Algoritam dodatno pogoršava situaciju

Problem nije samo sadržaj — već i način na koji se širi. Istrage pokazuju da algoritam YouTube brzo preporučuje AI videe,
gotovo polovica preporuka može sadržavati takav sadržaj dok sustav moderiranja ne uspijeva filtrirati sve. Razlog su pravila o označavanju AI sadržaja vrijede uglavnom za “realistične” videe i to što animirani AI sadržaj često prolazi bez kontrole.

Zašto roditelji trebaju biti oprezni?

Mnogi roditelji koriste YouTube kao alat za zabavu, način da umire dijete i “siguran” edukativni sadržaj. No stvarnost je drugačija jer
dio tog sadržaja može biti štetan, zbunjujući ili opasan.

Kako se zaštititi?

Praktični savjeti za roditelje:

• nadzirati što dijete gleda
• koristiti YouTube Kids (uz oprez)
• izbjegavati potpuno prepuštanje algoritmu
• razgovarati s djecom o sadržaju koji gledaju
• ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom

Zaključak

AI donosi revoluciju u stvaranju sadržaja — ali i novu vrstu problema. Kada “edukacija” dolazi iz neprovjerenih AI izvora, posljedice mogu biti ozbiljne. U svijetu gdje algoritmi odlučuju što djeca gledaju,kritičko razmišljanje roditelja postaje važnije nego ikad.

Huawei s modelom Huawei Mate 80 Pro Max Wind Edition pokušava riješiti jedan stvarni problem modernih telefona: pregrijavanje pri zahtjevnom korištenju.

Za razliku od klasičnih rješenja (pasivno hlađenje, vapor chamber), ovdje su ubacili pravi mali ventilator unutar modula kamere. To znači da telefon aktivno hladi čip tijekom igranja, snimanja videa ili AI zadataka, što može pomoći da performanse ostanu stabilne dulje vrijeme. Drugim riječima, manje “throttlinga” i manje padova performansi kad se uređaj zagrije. Ali cijena toga je poprilično očita. Da bi napravili mjesta za ventilator, morali su izbaciti jedan objektiv, pa telefon ima manje kamera nego standardna verzija. To je zanimljiv izbor jer većina proizvođača ide u suprotnom smjeru, dodajući više senzora i funkcija.

Za većinu ljudi ovo je više gimmick nego stvarna potreba — ali nije potpuno besmisleno.

Kod modela poput Huawei Mate 80 Pro Max Wind Edition, aktivni ventilator rješava realan problem: moderni telefoni se griju kad ih dugo “tjerate” do maksimuma. Međutim, pitanje je koliko često prosječan korisnik uopće dolazi u tu situaciju. Za tipičnu svakodnevnu upotrebu — društvene mreže, kamera, YouTube, poruke — telefon rijetko radi pod takvim opterećenjem da bi mu trebao ventilator. U tim scenarijima, razliku gotovo nećete primijetiti, ali će te zato osjetiti minus u kameri jer je jedan senzor uklonjen.

S druge strane, postoje specifične situacije gdje ovo ima smisla. Ako netko često igra zahtjevne igre, snima dugačke 4K/8K videozapise ili koristi AI funkcije koje opterećuju čip, tada hlađenje može pomoći da performanse ostanu stabilne i da uređaj ne “uspori” nakon 10–15 minuta. Tu ventilator postaje realna prednost, ne samo marketing. Problem je što većina korisnika ne spada u tu skupinu. Zato ovaj pristup djeluje kao rješenje za mali broj ljudi, ali uz kompromis koji pogađa sve — slabiji kamera sustav i potencijalno složeniji hardver. Još jedna stvar: industrija obično pokušava riješiti ovakve probleme “nevidljivo” — boljim čipovima, pasivnim hlađenjem i optimizacijom softvera. Ugradnja ventilatora je pomalo “brute force” pristup, što često znači da tehnologija još nije dovoljno elegantna.

Zaključno, ovo nije glupa ideja, ali za prosječnog korisnika nema puno smisla. Više izgleda kao eksperiment ili nišni proizvod za entuzijaste, nego nešto što će postati standard u svakom telefonu. Ako vam je kamera i svakodnevno iskustvo bitnije od maksimalnih performansi pod opterećenjem, ovakav dizajn realno ne treba.

Uređaji poput Mechrevo iMini E300 pokazuju kako se računala mijenjaju u 2026., jer više nije cilj imati samo što jači hardver nego pametno iskombinirati veličinu, potrošnju i dovoljno snage za stvarne potrebe. Ovakav mini PC može bez problema pokretati svakodnevne zadatke poput rada u pregledniku, Office alatima i multitaskinga, a zahvaljujući procesoru AMD Ryzen 7 7445HS može izdržati i malo zahtjevnije stvari poput lakšeg editiranja ili rada s više aplikacija odjednom.

Posebno zanimljiv dio je lokalni AI, jer to znači da neke AI funkcije možeš pokretati direktno na računalu bez slanja podataka na internet, što je korisno za privatnost i brzinu, ali treba biti realan i reći da to nije razina ozbiljnih AI sustava kakve koristi Nvidia u svojim GPU rješenjima. Ovo je više za lakše modele, eksperimentiranje i osnovne alate, a ne za kompleksne AI projekte ili treniranje modela.

Podrška za tri 4K monitora zvuči impresivno i za određene korisnike stvarno ima smisla, primjerice za programere, ljude koji rade s puno podataka ili one koji žele maksimalan multitasking, ali za većinu korisnika to je više luksuz nego potreba jer već i dva monitora pokrivaju gotovo sve scenarije korištenja. Velika prednost ovakvih uređaja je njihova veličina i praktičnost jer zauzimaju vrlo malo prostora, mogu se montirati iza monitora ili na zid i idealni su za uredske setupove gdje je bitna urednost i minimalizam, ali ta kompaktnost dolazi s ograničenjima jer nema prostora za jače hlađenje ili ozbiljne nadogradnje kao kod klasičnih desktop računala.

U usporedbi s uređajima poput Apple Mac mini M4, ovakav mini PC nudi veću fleksibilnost i više opcija nadogradnje, dok Apple ima prednost u optimizaciji, stabilnosti i jačim AI mogućnostima kroz svoj ekosustav, pa izbor ovisi o tome preferiraš li Windows fleksibilnost ili Appleovu zatvoreniju, ali uglađeniju platformu.

Zaključno, ovakav mini PC nije besmislen niti samo marketinški trik, ali nije ni univerzalno rješenje za sve korisnike jer najviše koristi ima za one koji točno znaju što im treba, dok će prosječan korisnik često dobiti više vrijednosti iz klasičnog laptopa ili desktop računala koji nude bolji balans snage, nadogradivosti i dugoročnosti.

Znanstvenici sa Seoul National University razvili su novi tip tankog termoelektričnog generatora koji može pretvarati toplinu ljudskog tijela u električnu energiju, što otvara mogućnost uređaja poput pametnih satova ili fitness trackera koji bi mogli raditi bez klasične baterije i bez potrebe za punjenjem. Ova tehnologija temelji se na termoelektričnim principima gdje se energija proizvodi kada postoji temperaturna razlika između toplijeg i hladnijeg dijela, a u ovom slučaju kao izvor topline koristi se samo ljudsko tijelo koje prirodno stalno zrači toplinu. Problem koji su istraživači morali riješiti je činjenica da kod tankih materijala toplina obično prolazi ravno kroz njih i brzo se raspršuje, pa se ne može stvoriti dovoljna razlika između “toplog” i “hladnog” područja za učinkovitu proizvodnju energije.

Rješenje koje su razvili, poznato kao pseudo-transverzalni termoelektrični generator, prisiljava toplinu da se širi horizontalno kroz materijal umjesto vertikalno, stvarajući tako lokalne tople i hladne zone jedna uz drugu. Time se stvara potreban temperaturni gradijent bez potrebe za debelim ili krutim strukturama, što je ključno za uređaje koji se nose na tijelu. Velika prednost ove tehnologije je što se može proizvoditi jednostavnim metodama poput tiska tintom, što omogućuje fleksibilnost, skalabilnost i potencijalno niže troškove proizvodnje. To znači da bi se ovakvi generatori mogli integrirati u različite oblike uređaja, od satova i narukvica do medicinskih senzora koji rade kontinuirano bez potrebe za punjenjem. Ako se ovakav pristup pokaže uspješnim u praksi, mogao bi značajno promijeniti način na koji razmišljamo o napajanju nosivih uređaja jer bi eliminirao jednu od najvećih slabosti današnje tehnologije, a to je ovisnost o baterijama koje se troše, stare i zahtijevaju stalno punjenje.

Naravno, i dalje postoje ograničenja i pitanje je koliko energije se realno može proizvesti samo iz tjelesne topline, jer za zahtjevnije uređaje poput pametnih satova s ekranom i komunikacijom treba relativno stabilna količina energije, ali za senzore niske potrošnje ili uređaje koji rade u pozadini ova tehnologija ima veliki potencijal. Zaključno, ovo nije još tehnologija koja će sutra zamijeniti baterije u svim uređajima, ali jasno pokazuje smjer u kojem se industrija kreće, a to je prema sve većoj autonomiji uređaja i smanjenju potrebe za punjenjem, što bi dugoročno moglo promijeniti način na koji koristimo tehnologiju svaki dan.

Tvrtka OpenAI navodno planira spojiti više svojih proizvoda u jednu jedinstvenu platformu, što bi moglo značajno pojednostaviti korištenje umjetne inteligencije na računalima i istovremeno ojačati njihovu poziciju na tržištu.

Ideja je da se različiti alati poput ChatGPT, programerske platforme Codex i drugih funkcionalnosti objedine u jednu “super aplikaciju”. Umjesto da korisnici koriste više zasebnih aplikacija za različite zadatke, sve bi bilo dostupno unutar jednog sučelja. Glavni razlog za ovu promjenu je pokušaj smanjenja fragmentacije. Do sada su različiti OpenAI-ovi proizvodi razvijani odvojeno, što je dovelo do raspršenosti resursa i sporijeg napretka. Konsolidacijom, tvrtka želi ubrzati razvoj i poboljšati kvalitetu svojih rješenja, ali i učinkovitije konkurirati drugim velikim igračima u području umjetne inteligencije poput Anthropic.

Posebno zanimljiv dio ove strategije je fokus na tzv. agent AI sustave, odnosno AI koji ne samo da odgovara na upite, nego može samostalno izvršavati zadatke na računalu poput pisanja koda, analize podataka ili automatizacije procesa. Upravo takva funkcionalnost mogla bi biti srž nove platforme i potencijalno promijeniti način na koji ljudi koriste računala u svakodnevnom radu.

Važno je napomenuti da se ova promjena za sada primarno odnosi na desktop okruženje, dok mobilna aplikacija ChatGPT za sada ostaje nepromijenjena. U budućnosti se očekuje da će se dodatne funkcionalnosti postupno integrirati i proširivati, posebno kroz razvoj alata za produktivnost i programiranje.

Ako se ovaj plan ostvari, korisnici bi mogli dobiti jedinstvenu platformu za gotovo sve AI potrebe, dok bi OpenAI dobio jaču kontrolu nad svojim ekosustavom i veću sposobnost skaliranja usluga. To bi ujedno moglo označiti početak nove faze u razvoju AI-a, gdje se fokus pomiče s pojedinačnih alata na potpuno integrirane sustave koji mogu djelovati kao digitalni asistenti ili čak “operativni sustavi” za umjetnu inteligenciju.

Tvrtka Google uvodi velike promjene u način instaliranja aplikacija izvan službene trgovine Android, poznat kao sideloading, ali važno je naglasiti da se ta mogućnost ne ukida nego se dodatno kontrolira i usporava kako bi se smanjile prijevare i zlonamjerne aplikacije.

Nova metoda instalacije, nazvana Advanced Flow, uvodi dodatne korake koje korisnik mora proći prije nego što instalira aplikaciju iz neprovjerenog izvora. Proces uključuje nekoliko potvrda, upozorenja i obavezno čekanje od 24 sata, što znači da instalacija više nije trenutna kao prije. Nakon što prođe to vrijeme, korisnik dobiva konačno upozorenje o rizicima prije same instalacije, čime se želi spriječiti impulzivno instaliranje potencijalno opasnih aplikacija. Ova promjena posebno cilja na situacije u kojima prevaranti iskorištavaju hitnost i paniku, primjerice putem lažnih bankovnih poruka ili poziva, gdje korisnici brzo instaliraju aplikacije koje zapravo sadrže zlonamjerni kod. Uvođenjem “perioda razmišljanja” od 24 sata, Google pokušava smanjiti takve slučajeve i dati korisnicima vremena da preispitaju svoju odluku ili se posavjetuju s nekim.

Važno je napomenuti da ova pravila ne utječu na developere koji su verificirani kroz Android Developer Verification sustav, jer njihove aplikacije i dalje mogu biti instalirane bez dodatnih ograničenja, bilo putem službene trgovine ili izravno. To znači da legitimni razvojni ekosustav ostaje uglavnom nepromijenjen, dok se fokus stavlja na nepoznate i potencijalno rizične izvore.

Ograničenja će se početi primjenjivati na sve uređaje s Androidom od kolovoza 2026., a iako će iskusni korisnici i dalje moći koristiti napredne metode poput ADB-a, obični korisnici će naići na dodatne prepreke. To stvara svojevrsnu ravnotežu između sigurnosti i slobode, gdje početnici dobivaju dodatnu zaštitu, a napredni korisnici i dalje zadržavaju kontrolu nad svojim uređajima. Međutim, ovaj pristup neće biti bez kontroverzi jer će utjecati na alternativne trgovine aplikacija poput F-Droid, kao i na open-source zajednicu koja se oslanja na slobodnu distribuciju aplikacija.

Zaključno, Google ne zatvara sideloading, ali ga pretvara u proces koji zahtijeva više pažnje i vremena, čime pokušava smanjiti broj prijevara i povećati sigurnost korisnika, dok istovremeno zadržava fleksibilnost Androida kao platforme otvorenog tipa.

Igrači igre Crimson Desert suočavaju se s neočekivanim problemima — posebno oni koji koriste najnovije AMD grafičke kartice i tehnologije. Kombinacija Radeon RX 9000 GPU-ova i AMD FSR 4 donosi ozbiljne greške u prikazu slike koje mogu značajno narušiti iskustvo igranja.

Što se točno događa?

Korisnici prijavljuju niz problema s kvalitetom slike: izraženo zamućenje (blur), izobličenja u dinamičnim scenama,treperenje slike i “ghosting” efekt i nestanak pojedinih vizualnih elemenata. U nekim slučajevima, grafika izgleda lošije nego pri nativnoj rezoluciji — što je suprotno svrsi upscaling tehnologije.

Kiša kao najveći problem

Najkritičniji bug pojavljuje se tijekom kišnih uvjeta u igri. Kiša se prikazuje neispravno ili potpuno nestaje, scena postaje mutna i teško čitljiva, navigacija u igri postaje otežana ili gotovo nemoguća. Ovo ozbiljno narušava imerziju, ali i gameplay.

Mogući uzrok

Prema tehničkim analizama, problem bi mogao biti povezan s pogrešnom implementacijom sub-pixel jitter kamere. To dovodi do lošeg poravnanja frameova, grešaka u AI rekonstrukciji slike, vizualnih artefakata u statičnim i dinamičnim scenama.

Nema službenog rješenja (još)

Do 23. ožujka 2026. razvojni studio Pearl Abyss, niti AMD nisu objavili zakrpu koja rješava ovaj problem.

Privremena rješenja (workaroundi)

Dok se čeka službeni patch, igrači mogu pokušati sljedeće:

1. Prebacivanje na AMD FSR 3.1 – stabilnija slika u kišnim uvjetima
nešto slabije performanse, ali bolja čitljivost
2. Izbjegavanje kiše u igri – promjena vremena (spavanje / logorska vatra) jednostavan način za zaobilaženje problema
3. Ažuriranje drivera – instalacija najnovijih AMD Adrenalin drivera (npr. 26.3.1 WHQL) može pomoći u nekim slučajevima

Zaključak

Iako AMD FSR 4 obećava veliki skok u performansama, stvarnost u Crimson Desert trenutno pokazuje suprotno. Najnovija tehnologija ne znači uvijek i najbolje iskustvo. Dok se ne pojavi službeni patch :FSR 3.1 ostaje sigurnija opcija,a igrači će morati birati između performansi i kvalitete slike. Ako koristite Radeon RX 9000 — možda je vrijeme za mali korak unatrag kako bi igra ponovno izgledala kako treba.

Njemačka odluka o prelasku na Open Document Format i izbacivanju Microsoftovog OOXML-a iz javne uprave zapravo je puno više od tehničke promjene jer ulazi u samu srž digitalnog suvereniteta i kontrole nad podacima. Na praktičnoj razini to znači da će svi dokumenti u javnom sektoru morati koristiti otvorene formate poput ODF-a i PDF umjesto vlasničkih formata koje koristi Microsoft poput Worda i Excela u njihovom izvornom obliku. Glavna ideja iza ovoga je smanjiti ovisnost o jednom dobavljaču i izbjeći situaciju u kojoj jedna kompanija de facto kontrolira način na koji se dokumenti čitaju i razmjenjuju u državnim institucijama.

Za prosječnog korisnika to ne znači dramatičnu promjenu jer će i dalje moći koristiti Microsoft Office, ali u državnim sustavima i službenoj komunikaciji otvoreni formati postaju norma što dugoročno može utjecati i na privatni sektor. Velika prednost ovakvog pristupa je interoperabilnost jer ODF može otvoriti više različitih programa bez zaključavanja korisnika na jednu platformu, što olakšava dugoročno čuvanje podataka i smanjuje troškove licenciranja. S druge strane, postoji i praktični izazov jer alati poput Microsoft Officea još uvijek imaju bolju kompatibilnost i naprednije značajke u odnosu na mnoge open source alternative poput LibreOffice pa će prijelaz zahtijevati prilagodbu korisnika i sustava.

Ovo je dio šire europske strategije gdje države pokušavaju smanjiti ovisnost o američkim tehnološkim gigantima i razviti vlastite digitalne ekosustave. Zaključno, ova odluka nije samo o formatima datoteka nego o kontroli nad digitalnom infrastrukturom i podacima a njezin puni učinak vidjet će se tek dugoročno kroz promjene u načinu rada administracije i tržišta softvera u Europi.

Ova vijest o mogućem povećanju cijena procesora tvrtke Intel za oko 10% zapravo se uklapa u širi trend koji već neko vrijeme oblikuje tržište poluvodiča.

Glavni razlog koji se navodi nije samo inflacija nego prije svega ogroman rast potražnje zbog razvoja umjetne inteligencije i podatkovnih centara jer tvrtke poput NVIDIA i drugih trebaju sve više servera i procesora za svoje sustave. To stvara lančanu reakciju u industriji jer proizvođači čipova mogu zadržati ili čak povećati cijene zbog velike potražnje i ograničene proizvodnje što znači da potrošači i manji kupci često plaćaju više.

Za prosječnog korisnika to se može osjetiti indirektno kroz skuplje računalne komponente poput procesora, RAM-a ili SSD-ova ali i kroz cijene gotovih računala. S druge strane, ovakva poskupljenja nisu ništa potpuno novo jer je tržište čipova cikličko i već smo u prošlosti vidjeli slične skokove i padove cijena ovisno o potražnji i proizvodnim kapacitetima. Važno je i to da su ove informacije zasad još uvijek u sferi glasina pa se ne zna hoće li i kada doći do stvarnog povećanja cijena. Ako se i dogodi, povećanje od oko 10% nije ekstremno u kontekstu trenutnih tržišnih uvjeta, ali pokazuje smjer u kojem ide industrija gdje AI i infrastruktura sve više diktiraju cijene hardvera. U praksi to znači da bi se tržište moglo nastaviti kretati prema višim cijenama i većem naglasku na performanse i poslovne kupce dok će krajnji korisnici morati pažljivije birati kada i što kupuju.

Ono što to zapravo pokazuje je promjena prioriteta. Nekad je kamera bila glavna stvar kojom se flagship razlikuje, a sada sve više postaju važni performanse, AI i dugotrajno opterećenje. U tom kontekstu, hlađenje postaje kritično, pogotovo jer čipovi postaju sve jači i rade sve duže pod punim opterećenjem. Međutim, ovakav pristup ima i potencijalne minuse. Ventilator znači pokretne dijelove, što dugoročno može utjecati na trajnost. Također može otvoriti pitanja o prašini, buci ili dodatnoj potrošnji baterije, iako to još treba vidjeti u praksi. U suštini, ovo je eksperiment koji pokazuje gdje bi flagship telefoni mogli ići dalje. Ako se pokaže uspješnim, moguće je da ćemo vidjeti više uređaja s aktivnim hlađenjem, posebno onih fokusiranih na gaming i AI. Ako ne, ostat će samo zanimljiv pokušaj koji je žrtvovao kameru za performanse.